Bakir misli da je Veliki vezir

„Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih institucija“
Što ja počeh ti produži
 
Ovih dana biološki i politički sin ideologa jedne panislamističke ideje uobličene u „Islamskoj deklaraciji“ proživljava teške trenutke. Kada završi svoj radni dan (u Predsjedništvu i babinoj stranci), zatvara se u četiri zida jedne od mnogobrojnih odaja svoga harema i povlači se u sebe. Pogađate, radi se o Velikom veziru Bakiru, sinu rahmetli sultana Alije. On u „sitnim satima“ u snu doziva oca i moli ga za savjet. I konačno, milostivi sultan mu se ukazao i savjetom pomogao sina Bakira.
 
Bakir je u dubokom snu snivao kako skamenjen stoji u rajskoj bašti (Džennetu) i kao hipnotisan sluša riječi premudrog Alije:
 
„Sine budi hrabar, ne boj se. Uz tebe je veliki milostivi sultan Erdogan kom sam u amanet ostavio naš vilajet. Uz tebe su ćafiri sa zapada koji su mi dužni. Kada god budeš u nedoumici uzmi naše „sveto pismo“ zbog kojeg sam robijao pod Titom osamdesetih godina i sve dileme će isčeznuti. Ne skreći sa puta koji sam ti ja zacrtao već završi ono što ja nisam stigao tokom dunjaluka“!
 
Bakiru je ovih par rečenica koje je sanjao, (a siguran da to nije samo običan san već ukazanje premudrog mu babe) bilo dovoljno da nastavi putem, onim koji mu je utabao otac. Prelomio je, pokrenuće reviziju tužbe za genocid protiv Srbije koju je davne 1993. pokrenuo njegov otac, a koja je 2007. odbačena.
 
Nakon ovog pomalo bajkovitog uvoda, koji siguran sam u dobroj mjeri oslikava Bakirovu percepciju države i vlasti, vrijeme je za analizu uzroka pokretanja revizije tužbe BiH protiv Srbije za genocid. Na početku se postavlja logično pitanje, nije li ovo država tri konstitutivna naroda gđe se tako važne odluke donose konsenzusom? Ne. Kad treba nanijeti štetu srpskom narodu neće se političko Sarajevo pozivati na „tekovine ZAVNOBiH-a“ i slične gluposti (naročito kad ima, makar prećutnu podršku zapada). Potrebno je ponovo destabilizovati region, a po nalogu istih onih koji su bili nadređeni Aliji Izetbegoviću u vrijeme kad je odbio Kutiljerov plan i „žrtvovao mir za suverenu BiH“, pa i kada je pokretao ovu famoznu tužbu 1993. godine (dvije godine prije dešavanja u Srebrenici). Tužbe i apelacije su provjereno oružje kojim Sarajevo udara po Republici Srpskoj i srpskom narodu u cijelini, ali Bakir vrlo dobro zna da Međunarodni sud pravde u Hagu nije isto što i Ustavni sud BiH ili Sud za ratne zločine u Hagu. Pokretači tužbe su se opekli 2007. godine kada je Srbija oslobođena odgovornosti za „genocid“, a novih dokaza nema ni za samu reviziju, a kamoli drugačiji ishod eventualne presude.
 
Ali, natjeran pritiskom radikalizovane muslimanske javnosti, prijetnjom određenih krugova iz Islamske zajednice i što je najbitnije instruisan od zapadnih ambasada Bakir je krenuo u novu političku avanturu koja je prouzrokovala novu političku krizu i ponovo natjerala Srbe na homogenizaciju. Ponekad Sarajevo zaboravi da su Srbi poučeni iskustvima iz bliže i dalje prošlosti politički sazrijeli i da je oprez i politički gard uvijek prisutan.
 
Odgovor Srba je i ovoga puta bio žestok kao i u sličnim situacijama u bližoj prošlosti. Bojkot sjednice Parlamentarne Skupštine BiH i rada Savjeta Ministara od strane srpskih predstavnika je bio prava šamarčina Bakiru koji bi sada rado „povukao ručnu“, ali obaveze prema u prvom redu zapadnim mentorima ga guraju u političku provaliju. Svjestan da ovim potezima ruši državu, a nemoćan da se odupre stranim faktorima, proživljava pravu agoniju.
 
Motiv zapada (otuđenih centara moći, zaostale Obama/Klintonovske administracije) ovoga puta može biti poruka Srbiji upućena preko Sarajevske marionete, a vezano za planirano naoružavanje rusko-bjeloruskim oružjem i pravljenje još jednog koraka ka ruskoj političkoj orbiti. Progon srpskih političkih lidera u Crnoj Gori pod lažnim optužbama za državni udar nije bio dovoljan, pa je provjerena karta izvučena iz rukava.
 
Interesi zapada i islamskog svijeta da se destabilizuje Srbija i okruženje se i ovoga puta poklapaju, pa na neki način koordinisano rade. Pored toga što su Bakira gurnuli u avanturu, zapad i islamski svijet nastoji da direktno utiče i na ishod predsjedničkih izbora u Srbiji, pa Turska i Katar milionima guraju svog favorita na čelo Srbije ne bi li na svaki mogući način otrgli Srbiju iz naručja bratske Rusije i dobili određene ustupke po pitanju Republike Srpske i Raške oblasti u perspektivi, a na osnovu miliona koje su uložili.
 
Nadam se da će Srbi u Srbiji prozrijeti i po ugledu na zapadne sunarodnike iz Republike Srpske znati osujetiti planove spolja i kazniti eksponente pomenutih centara. A što se tiče tužbe, unaprijed je osuđena na neuspjeh.
 
   Filip Egeljić